Blaženi Alozije Stepinac, kardinal i nadbiskup
Jedan od najvećih predstavnika Katoličke crkve u Hrvatskoj
Rođen je 08. svibnja 1898. u mjestu pored Krašića. Stepinac je u Krašiću pohađao četiri razreda osnovne škole, a s 11 godina odlazi u Zagreb gdje pohađa gornjogradsku klasičnu gimnaziju. Maturirao je 1916. godine, uslijed Prvog svjetskog rata. Nakon mature, Stepinac je bio mobiliziran u austrijsku vojsku. Časnički tečaj odradio je u Karlovcu i Rijeci te 1917. odlazi na talijansku bojišnicu kod Gorice. Stepinac je u srpnju 1918. pao u talijansko zarobljeništvo, i u prosincu iste godine kao solunski dobrovoljac biva oslobođen. Nakon demobilizacije, 1919. upisuje Agronomski fakultet u Zagrebu. Stepinac je ubrzo prekinuo studiranje kako bi pomagao svome ocu u poljoprivrednim poslovima, a u isto vrijeme postaje aktivniji u katoličkoj mladeži i u životu svoje župe.
Najmlađi biskup na svijetu
Svoj svećenički put započeo je 1924. godine u Papinskom zavodu Germanicum-Hungaricum u Rimu gdje ga je poslao nadbiskup Antun Bauer. Stepinac je studirao na Gregorijanskom sveučilištu do 1931. godine. Zaredio se 26. listopada 1930. godine u Rimu. Mladu misu služio je na blagdan Svih svetih u crkvi Santa Maria Maggiore. Stepinac se u srpnju 1931. godine vratio u rodni kraj. Papa Pio XI. Imenovao ga je 28. svibnja 1934. titularnim biskupom Nikopsisa i nadbiskupom koadjutorom s pravom nasljedstva zagrebačkom nadbiskupu Antunu Baueru. Time je Stepinac, sa svojih 36 godina, postao (tada) najmlađi biskup na svijetu.
Stepinac često se izravno susretao s klerom i vjernicima, promicao je duhovnu obnovu i poticao je sudjelovanje vjernika laika u Katoličkoj crkvi. Poticao je katolički tisak, tako je pokrenuo katolički dnevnik pod nazivom „Hrvatski Glas“ i inicirao je izdavanje cjelovitog prijevoda Svetoga pisma
Drugi svjetski rat
„Kad Krist bude opet centrom europskog života, gorjet će Europa svetim plamenom, koji se rađa iz kontakta s Bogom. Ali onda će se automatski vatra, koja bukti u nutrini duše, prenijeti i na vanjske okolnosti, i bit će uspostavljen red u međunarodnom, narodnom, gospodarskom i društvenom životu, oko čega se već desetljećima uzalud trude svi državnici i stručnjaci u tim pitanjima. Europska kultura može ozdraviti samo pod uvjetom da joj se vrati duša, da joj se vrati Isus Krist, Bog!”
(blaženi Alojzije Stepinac – Govor na zagrebačkom radiju na Uskrsni ponedjeljak 1939.)
Stepinac se tokom Drugog svjetskog rata i Nezavisne Države Hrvatske nije vezao ni uz koju stranku, stranu ili pokret. Ostao je dosljedan postulatima svoje vjere i rodoljublju te je jasno i javno osuđivao sva rasna i ideološka proganjanja ljudi. Reagirao je i prosvjedovao protiv uvođenja rasističkih zakona.
„Svaki narod i svaka rasa, kako se danas odrazuju na zemlji imade pravo na život dostojan čovjeka i na postupak dostojan čovjeka. Svi oni bez razlike, bili pripadnici ciganske rase ili koje druge, bili crnci ili uglađeni Europejci, bili omraženi Židovi ili oholi Arijanci, imadu jednako pravo da govore: “Oče naš koji jesi na nebesima!” I ako je Bog svima podijelio to pravo, koja ga ljudska vlast može nijekati?”.“
(blaženi Alojzije Stepinac – iz propovijedi, 25. listopada 1942. u zagrebačkoj Katedrali)
Tokom rata, aktivno je spašavao sve one koji su bili ugroženi ratom i djelovanjem totalitarnog režima: Židove, Srbe, protjerane, izbjeglice itd.
Nakon završetka Drugog svjetskog rata i dolaska komunista na vlast, Stepinac je bio uhićen. Josip Broz Tito pokušao je Stepinca nagovoriti na uspostavu tzv. Narodne Crkve koja ne bi bila ovisna o Vatikanu., što je Stepincu bilo neprihvatljivo jer je to zapravo bio udarac na jedinstvo Katoličke crkve i takav prijedlog je odbio. Zbog odbijanja suradnje s Titom, protiv Stepinca je podignuta optužnica. Komunistički režim započeo je s progonima na biskupe i svećenike, pa i same vjernike.
Montirani sudski proces i smrt
„Na sve tužbe, koje su ovdje protiv mene iznesene, odgovaram da je moja savjest mirna, makar se publika tome smijala. Sada se ne kanim braniti niti apelirati protiv osude. Ja sam za svoje uvjerenje sposoban podnijeti ne samo ismjehivanje, prezir i poniženje, nego – jer mi je savjest čista – pripravan sam svaki čas i umrijeti.“
(blaženi Alojzije Stepinac – iz odgovora na optužbe pri glavnoj raspravi na suđenju Stepincu, 03. listopada 1946.)
Stepinca je Tito, odnosno, komunistički režim, optužio za navodnu suradnju s talijanskim i njemačkim okupatorom te ustaškim režimom u NDH, za nasilne vjerske prijelaze, za pomaganje ustaškom režimu, ali i neprijateljsku propagandu nakon kraja rata. Stepinca su osudili u listopadnu 1946. na 16 godina zatvora i prisilnog rada i 5 godina lišenja svih građanskih prava. U zatvoru u Lepoglavi proveo je 1864 dana nakon čega je 1951. zbog izdržavanja ostatka kazne premješten u zatočeništvo u rodni Krašić. Papa Pio XII. imenovao ga je 12. siječnja 1953. kardinalom, na što je komunistička vlast odgovorila prekidom diplomatskih odnosa sa Svetom Stolicom. Stepinčevo zdravlje naglo se pogoršalo 1953. godine. Umro je 10. veljače 1960. godine u kućnom pritvoru u Krašiću, a sahranjen je u grobnici zajedničkih biskupa u zagrebačkoj katedrali.
Umro je kao mučenik i jedan od najvećih predstavnika Katoličke crkve u Hrvatskoj do danas. Papa Ivan Pavao II. proglasio je Stepinca blaženim u Mariji Bistrici 1998. godine.