Boban koji udara milicajca, 100.000 ljudi na splitskoj rivi koji na Tuđmanov upit „Što mi preostaje da vam još obećam?“ jednoglasno viču „Vukovar! Vukovar!“, hrvatski trk u zagrljaj Livakoviću za ulazak u polufinale nakon pobjede nad Brazilom i “Obadva, obadva, oba su pala” samo su neki od trenutaka novije hrvatske povijesti čije prisjećanje izaziva ježenje kože.
21. rujna 1991., vrijeme kada je svaka vijest s bojišnice bila iščekivana sa strepnjom. To je jedini puta da sam vidio oca da plače pred televizorom. To je bio dokaz da se David može boriti protiv Golijata. To nije uzvik, nego urlik. Urlik oslobođenja u kojem leži svo olakšanje od nemoći frustracije. Te tri riječi bile su mala pobjeda, ali postale veliki simbol.
Pogledajte tko su ambasadori našeg brenda na stranici Naši ambasadori.
